Klasiciranje književne radionice
Dobro došli na Klasiciranje (zvanični naziv) ili Ljevin nije kosio na 70 strana (nezvanični naziv).
Klasiciranje je nastalo kao odgovor na najčešću „pritužbu“ koju sam čula
kada se govori o odnosu prema književnosti, a to je - lektiru sam čitao/la
prerano.
Pitanje lektire je kompleksno, ali dobra vest je da dela koja sam odabrala
za Klasiciranje ne prate srednjoškolski program, već su kombinacija onoga
što ja smatram dragocenim i važnim, a tu se nalaze i neki klasici iz
srednje škole.
Jedno delo čitamo u dva susreta: četvrtkom i subotom od 19h do 21h.
Šta čitamo?
Margerit Diras - Zanesenost Lole V. Stajn
(23. i 25. jul)
Zli jezici tvrde da organizujem ovu radionicu sebi za rođendan i u pravu
su: zašto da i vi ne otkrijete jedan od mojih najdražih romana svih
vremena, pa možda i vama postane omiljen?
Zanesenost Lole V. Stajn polazi od krajnje neobične premise - jedna žena je jednog dana na igranci videla kako joj se dečko zaljubljuje
u drugu ženu i doživela šok. I šta posle toga? (ne,
nije do you believe in life after love , više je ajaoj)
Ali naravno, stvari uopšte nisu tako jednostavne. Od postavke sa sentimentalnim
potencijalom Diras pravi složenu studiju
želje, pogleda i
pripovedanja i volela bih da ovde mogu da uporedim delo s nekim drugim, ali zaista
ne mogu - ne znam ništa slično Zanesenosti Lole V. Stajn u književnosti. Sem možda još Diras.
Ovo je
radionica na kojoj ćemo ukrstiti psihoanalizu, književnost i malo
voajerizma
, sve to na 40 stepeni, pa ko preživi.
Pogodna je za sve čitaoce, uz napomenu da
Diras ima osoben stil koji polarizuje čitaoce - ili ga obožavaju ili im ništa
nije jasno/ne podnose ga. Prijave su na sopstvenu odgovornost. 😁
Ako te zanima kako pripovedaju opsednuti muškarci,
pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Ana Moralić
Vilijam Fokner - Buka i bes (Veliko Klasiciranje)
(13. i 15. avgust + 20. i 22. avgust)
Ne, ovo nisu dva Klasiciranja, ovo je jedno - dva četvrtka, dve subote,
osam tema, osam sati diskusije. (ponekad uz produžetke 😁).
Prošlog leta nisam uspela da organizujem ovu radionicu, a sad sam čekala
avgust, novi koncept od četiri susreta i hektolitre znoja da bi se
stvorili idealni uslovi za put na američki Jug.
Buka i bes je, prema mom iskustvu, jedno od onih dela za koja svi znaju, ali ga je retko ko zapravo pročitao - jer da jesu,
svi bi o njemu pričali sve vreme
po bukstagramima, buktokovima i sabstekovima.
Odlučila sam da ga spasem iz kategorije nisam još, a zahvalnice
ću primati posle u inboks.
Četiri poglavlja (jevanđelja?), četiri glasa, jedna porodica, tri
brata, jedna sestra, jedna sluškinja i mnogo buke i besa.
Ovo je radionica na kojoj ništa neće biti minimalistički.
Pogodna je
za sve koji se ne plaše dugih rečenica i dobrog starog modernizma
(čitaj: ako uspevaš da se izboriš s V. Vulf, uspećeš i s Foknerom).
Ako te zanima
može li baš svačije iskustvo biti ispripovedano kroz tok svesti
, pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Božidar Marković
Činua Ačebe - Svet koji nestaje
(10. i 12. septembar)
Pre dve-tri godine, postavila sam na Instagram spisak obavezne lektire na
univerzitetima u SAD i pitala ljude šta bi izbacili. Mnogi su odabrali
Ačebea, uz napomenu da
nemaju pojma ko je taj pisac i otkud ovog delo na raznim listama
moraš-pročitati-do-kraja-života-best-of-ne-propusti-najnajbolje.
I kao i uvek, naravno, problem je u tome što su nas kroz obrazovanje i
izdavačku delatnost na Zapadu uverili da nema književnosti van
sto-belih-muških-pisaca-i-omakla-nam-se-neka-žena (naravno, bela).
Svet koji nestaje smatra se najznačajnijim afričkim romanom svih
vremena - najčitanijim, najprevođenijim i najanaliziranijim afričkim delom.
S razlogom.
Retko pišem ova upozorenja, ali
nemoj čitati opis dela na poleđini knjige pre čitanja
(jer čak i opisi mogu dolaziti iz zapadnocentričnog razdvajanja
važnog od nevažnog
). Dovoljno je da znaš da roman prati život plemena u donjem toku
Nigera, pre i posle dolaska Znate-Već-Koga i
da ništa ne očekuješ i ne pretpostavljaš.
Ovo je radionica na kojoj ćemo videti kako epsko nasilno postaje ironijsko.
Pogodna je za sve. Baš sve, u iskušenju sam da napišem i obavezna lektira.
Ako te zanima o čemu sanjaju nigerijski dečaci dok selo spava, pridruži nam se!
Preporučeni prevod: Vesna Petrović
Kako izgleda radionica?
Imamo dva susreta po 2h, s danom razmaka.
Dan razmaka je važan da bismo imali vremena i mentalnog prostora da
proradimo ono o čemu smo pričali na prvoj diskusiji i pripremimo se na
narednu.
Diskusije su osmišljene tako da prate TEME koje sam izdvojila, a za koje
mislim da su značajne i inspirativne za diskusiju.
Prve dve teme dobijate pre, druge dve nakon prve diskusije.
Biće ih četiri, okvirno po sat o svakoj, a prilagođavaćemo stvari u hodu.
Radionica se odvija na Zoomu i učestvujete podizanjem ruke,
kuckanjem u čet ili samo slušate ako vam je to najprijatnije. Ako ne stignete,
imamo i snimak za naknadno gledanje.
Za koga je radionica?
Za svakog ko želi da ponovo ili prvi put pročita ključna dela svetske
književnosti, ali ovoga puta sasvim drugačije.
Negujemo kulturu aktivnog dijaloga bez pozivanja na autoritete – drugim
rečima, ne očekuje vas školski pristup niti nadređeno znanje.
Tu smo s poverenjem u inteligenciju svakog čoveka i njegovu sposobnost da
samostalno promišlja.
Sve što se od tebe očekuje jeste da pročitaš roman koji je dostupan u
većini biblioteka i knjižara.
A ko sam ja i šta radim?
Zovem se Dajana Milovanov i doktorirala sam komparativnu književnost na
Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Vodim Instagram stranicu i sajt Bookatorium sa željom da o književnosti
promišljam sa drugim čitaocima, bez obzira na njihovo obrazovanje i
čitalački staž.
Pišem književnu kritiku kao deo redakcije književnog časopisa Polja
Kulturnog centra Novog Sada, a mogli ste me čitati i u Letopisu Matice srpske, Politici i Povelji. Ponekad prevodim i pišem pogovore,
a naučni rad mi je objavljivan u nacionalnim i međunarodnim zbornicima.
Autorka sam i monografije Persefona i Arijel: ženske figure i kulturno pamćenje u poeziji Silvije
Plat i krijem je kao zmija noge.
Prošlog leta sam pokrenula Klub kratkih priča koji se uspešno okuplja u
ciklusima i to je projekat koji me neizmerno uveseljava i čini i rad u
književnoj nauci smislenijim i svrsishodnijim.
Imam dve uloge na radionicama:
- da ponudim svoje teorijsko znanje kao temelj za promišljanje
fenomena u delu
- da moderiram razgovor, podstičući svakog učesnika da
aktivno promišlja o delu
A šta kažu naši članovi?
Veoma su nam bili zanimljivi tvoji uvidi, bilo je dosta toga neočekivanog
i odlično je vratiti se lektiri. Nisam to ni sumnjala, ali
nisam očekivala toliko drugačiju perspektivu
.
Mislim da je odlično organizovana i da su četiri teme bile
pun pogodak, kao i njihov redosled! Zaista je usmeravalo razgovor i lagani
dolazak do suštine! Stvarno odlično!
Mnogo mi se sviđa što na kraju u razgovorima filozofiramo, tj. nismo
usmereni samo na delo i radnju, nego razmatramo i druge teme i ideje.
Pošto sam čitala romane u klubovima mogu da uporedim.
Potpuno je drugačiji pristup
kad je to profesionalno, jer smo kod tebe dobili širi kontekst koji
smo produbili. Svidelo mi se što smo imali teme za razmišljanje, tako smo spoznali
čime se roman zapravo bavi. Tako smo izbegli prepričavanje i fokusirali se
na književno-umetničke i društvene teme a to je zapravo ono što delo čini klasikom.
Klasiciranje preporučujem svima koji previše i premalo misle. Prvi da usmere fokus i snagu na nešto pokretačko, drugi da upoznaju koliko
zapravo imaju šta da kažu i da treba podignuti glas i kad ti se čini da nisi
najpametniji i nemaš mnogo šta bitnog da kažeš.
Ako vam fali pomnijeg, uzbudljivijeg čitanja a samim tim i dubljeg
proživljavanja/obrađivanja univerzalnih tema, ovo je za vas - to bih rekla
nekome ko mi kaže da voli da čita. On bi zevnuo od mog dosadnog opisa ali
to stvarno mislim.
Ljubav prema čitanju je dovoljna polazna tačka da neko dođe i onda
načisto otvori um na radionicama.